Kada se govori o baštini, najčešće govorimo o materijalnoj kulturnoj baštini i to spomeničkoj. Vrlo rijetko u običajne ljudske razgovore ulete teme vezane uz nematerijalnu baštinu, a ona je svuda oko nas. Zato nas veseli što su ove godine naši autori u Ozlju prepoznali temu javnog poziva i krenuli za nečim što možda sami ne bi prepoznali. Mira Stepinac je krenula istraživati i slikati stare seoske drvene kuće, koje u njenim minijaturnim formatima izgledaju, kako bi ona sama rekla famozno. A osim toga bavila se stvarnim ljudima i običajima. U tom smislu treba posebno pohvaliti i radove Andreje Starešinić, Đurđice Gnjilac i Elizabete Bukovac Basar koji doista interpretiraju baštinu, našu lokalnu tradiciju i prirodne ljepote našeg kraja. Boris Kordić nastavlja nas oduševljavati svojim pejzažima. U njegova ulja na platnu preljeva se sva ljepota prirode, koja je duboko urezana u njegov stvaralački impuls. Marija Vidović svoje pejzaže donosi u maniri hipperrealizma, a Mirjana Vidiček pastelom u svojim noćnim, večernjim pejzažima otkriva svjetlo koje donosi harmoniju i sklad kompozicije. Sandra Bischof i Nada Dumić u svojim pejzažima teže dominaciji boja. Boje svojim kontrastima i razigranošću otvaraju put ka prirodi, koja može biti stvarna (maslina) ili imaginarna (slap u nekom imaginarnom okruženju). Antonela Pavina i Nena Lipšinić mlade su autorice koje svojim motivima i odabirom tema pokazuju koliko je naš svijet bogat i raznolik. Od tema iz udžbenika povijesti umjetnosti do tema iz svakodnevnog života njihovi radovi pružaju jedan novi drugačiji, možemo reći slobodniji pristup prema slikarskom izričaju koji će se naravno i mijenjati s iskustvom i istraživanjem vlastitih mogućnosti. Digitalne crteži i karikature Marina Bakarića popravit će vam raspoloženje momentalno. Oni toliko dobro dočaravaju karakter i okruženje u kojem živimo da bez obzira koliko ih promatramo kao umjetnička djela iz njih izvire stvarno stanje svijesti „portretiranih pojedinaca“. Kada govorimo o pitomim ozaljskim vinorodnim brežuljcima neizostavne su fotografije Domagoja Stupića. Njegova ljubav prema poslu vjerojatno posao čini hobijem, a iz toga pretpostavljamo nastaju magične fotografije zidanica i trsova. Na ovoj izložbi moći čete također uživati i u nakitu inspiriranom baštinom Natalije Mišić Goršćak i putovati kroz izloške poštanskih maraka sa motivima narodnih nošnji, običaja i glazbala Marine i Danka Fajta. Ovaj filatelijski ciklus nazvan "Šetnja kroz svjetsku etnografiju“, gospodin Danko Fajt sam je pripremio za izložbu na čemu mu se zahvaljujemo. Izložbu Nevidljiva baština važno je posjetiti i doživjeti jer na taj način učimo i o svom kraju, dajemo podršku našim autorima i u konačnici upoznajemo sami sebe jer bez poznavanja svoje okoline živimo otuđeni od svijeta.